Priča se nastavlja… Pavla Aleksić

Pavla Aleksić
Pavla Aleksić

U svom drugom postu predstavila sam mladu buduću nadu hrvatske (možda jednog dana i svjetske 🙂 ) kostimografske scene – Pavlu Aleksić. Da Vas malo podsjetim, ona je bila jedna od troje pobjednika posljednjeg izdanja Modnog ormara. Premda se Pavla ne planira i ove godine prijaviti kao natjecatelj, ponovno će publici predstaviti svoju pobjedničku kolekciju. Naime, studentsku natjecateljsku večer svake godine otvara prošlogodišnji pobjednik/ca. No, vratimo se Pavli. Što se događalo u njezinom životu od sredine studenog?

Od vjenčanica do “Dobro jutro Hrvatska”

“Nakon Modnog ormara svašta se dogodilo. Ljudima s kojima sam razgovarala dopala se moja kolekcija pa sam dobila ponude da radim unikatne vjenčanice. Zatim sam sa svojim kolegama pobjednicima bila gost u “Dobro jutro Hrvatska”. Vratila sam se i fakultetskim obvezama di sam zajedno s cijelom grupom nas kostimografa započela rad na mjuziklu “Crna kuća”.

“Crna kuća”? Zanimalo me o čemu se radi. Pavla se ipak samo nasmijala i rekla da ne smiju odavati detalje. Šapnula je da i oni sami ne znaju puno.

Autorska fotografija
Pavline skice za mjuzikl “Crna kuća”

” “Crna kuća” je mjuzikl u boji. To je razdoblje renesanse u Zagrebu i započinje svađom Kaptola i Griča. Mjuzikl se zove “Crna kuća”, al je u njemu sve prepuno boja, stilova, vremena, uzoraka, šljokica. To je praktički sve šta znam. Uglavnom, mi volontiramo, radimo cijelu kostimografiju i to je sve šta me zanima.”

Premda volonteri imaju zabranu iznošenja internih podataka u javnost, na internetu se mogu naći neke informacije. Promo kampanja na Facebooku je izuzetno aktivna. Najave premijere i poneke informacije o novom glazbeno-scenskom mjuziklu punog naziva “Crna kuća – mjuzikl u boji” mogu se naći na brojnim portalima. No moj post nije o navedenom mjuziklu, već o jednoj od osoba koje se neće pokloniti na pozornici, ali im pripadaju velike zasluge za ostvarivanje ovog djela.

Pavla mi je otkrila da su ih na rad na ovom projektu uputili profesori. Kako to obično biva, ključni nedostatak Tekstilno-tehnološkog fakulteta (kao i mnogih drugih u Lijepoj Našoj) je nedostatak prakse.

“Prva godina nas kostimografa je odabrana da radi na projektu. Ovo nam je odlična praksa da se okušamo u poslu kojim ćemo se jednog dana baviti.”

Pavlin kutak u studentskoj sobi u kojem izrađuje svoje modele
Pavlin kutak u studentskoj sobi u kojem izrađuje svoje modele

Moje je osobno mišljenje da je Pavla svijetli primjer u crnim prognozama u državi. Stalno oko sebe slušam negativne komentare i pesimizam, čak i od svojih vršnjaka, koji još “nisu ni počeli živjeti” kako bi rekli naši stariji. Svoj posljednji post željela sam upotrijebiti kako bi ohrabrila kolege (i druge čitatelje) da se ne boje negativnih statistika, već svojim trudom i upornošću osiguraju svoju budućnost.

Taj grešni užitak!

Autorska fotografija
Grička Vještica specijalitet je zagrebačke pivnice Mali Medo

Nekoć je poziv na piće glasio: “Ajmo na kavu”. Danas se sve češće (barem među studentskom generacijom) koristi: “Ajmo na pivo!”. To bi alkoholno piće mogla nazvati glavnim pićem Hrvata. Mislim da poznajem više ljudi koji ne pije kavu od onih koji ne piju pivo. Osim kod nas, pivo je iznimno popularno i u drugim državama, poput Irske i Češke. Prije nego sam se zaputila u navedene države, jedina želja obitelji i prijatelja bila je: “Donesi nam pivo!”.

No, kako je nastala ta slasna tekućina?

Vjeruje se da je pivo, kao i većina najboljih svjetskih izuma, pronađeno sasvim slučajno. Navodno se vlaga uvukla u zrna koja su bila loše zaštićena. Tad su divlji kvasci fermentirali u danas dobro poznatu opojnu, ali i hranjivu tekućinu.

Tvornica Guinnessa u Dublinu
Tvornica Guinnessa u Dublinu

Tko je zaslužan za ovaj povijesni pronalazak?

Gle čuda, postoji nekoliko verzija. Istinski pivoljupci večeri provode prepirući se o zaslugama pronalaska pravog pretka Staropramena, Ožujskog,

Pivo Guinness napravljeno (i popijeno :D ) u tvornici u Dublinu koja je najveća pivovara na svijetu
Pivo Guinness napravljeno (i popijeno 😀 ) u tvornici u Dublinu koja je najveća pivovara na svijetu

Gričke Vještice, K-plus pive (ako se potonja uopće može nazvati, khm,  pivom?),…

Jedna verzija kaže da su pivo počeli proizvoditi Babilonci 7000 godina prije Krista. Bila je to kombinacija ječmenog šećera i pšenice. To prvo pivo se kasnije proširilo na Egipat, Perziju, Grčku, Rim,… Postepeno se “zarazio” cijeli stari kontinent.

Druga verzija pak kaže da su pivo pronašli Sumerani 4000 godina prije Krista. Kasnije su stari Egipćani pivu dodali epitet “božansko”.

Kako to obično biva, pronalazak piva nije jedini povod za prepirku. Drugi je, vjerovali ili ne:

Tko su najveće svjetske pivopije?

Početkom 2012. godine to su bili Vijetnamci, koji su ujedno ostvarivali najveći porast u proizvodnji piva. Tim su oduzeli “tron” Česima koji su godinama smatrani najvećim konzumentima ovog alkoholnog užitka. Red je na Česima da vrate staru slavu. Drugi narodi su, naravno, pozvani da izazovu i dokažu svoj kapacitet. Bitka se nastavlja.

 

Kako se proizvodi pivo?

Ako netko među vama ima dovoljno želje, volje i sredstava za home made pivo, trebate znati da pivo nastaje alkoholnim vrenjem iz vode, slada, hmelja i kvasca. Temperatura vrenja i kvasac igraju bitnu ulogu. Njihova količina određuje je li neko pivo visokog (tzv. ale pivo) ili niskog (lager pivo) vrenja.

Piva dijelimo na tamna i svijetla. Pivo je tamnije što je veća temperatura na kojoj se suši slad.

Vjerojatno najpoznatiji sastojak piva jest hmelj. On pivu daje gorak okus i stabilizira pjenu. (Note: postoje ljudi koji pivo “piju” samo zbog pjene!)

Većina piva ima udio ekstrakata između 11 i 14%, što znači da im se postotak alkohola kreće između 4,5 i 5,5% (viši udio ekstrakata znači jače pivo).

Ako se pitate koje je najjače pivo na svijetu, odgovor je Armageddon. Škotska pivovara Brewmeister proizvela je ovo pivo koje sadrži čak 65% alkohola!

Sok? Kakav sok?

Koliko je kultura ispijanja piva raširena u Hrvatskoj, svjedoči moje nedavno iskustvo. Na šibenskom koncertu TBF-a sam došla do šanka i tražila sok. Odgovor je bio: “Sok? Ma kakav sok? Ima piva, voda i pepsi. Oš pivu? Svi piju pivu”.

Moram priznati da je rijetka iznimka da na nekom koncertu ili festivalu ne naručim pivo. Jer konobar ima pravo. Svi piju pivo.

Kultura psovke

Jednom sam čula komentar da se Balkanac u svijetu prepoznaje upravo po psovci. I ne mogu reći da se ne slažem s tim. Govoreći o Hrvatima, može se reći da se oni (mi) uistinu ponose svojim vokabularom ove vrste i maštom kojom kombiniraju životinje, članove užih i širih obitelji, Boga, Isusa, razne institucije, genitalije i još mnoštvo svega. Metafore, epiteti, usporedbe i brojna druga pjesnička sredstva na ovom području dobivaju sasvim drugačije značenje.

Vjerojatno najpoznatija psovka Zdravka Mamića
Vjerojatno najpoznatija psovka Zdravka Mamića

Psovanje je toliko popularno da mnogi (uključujući i mene) psovke poput “jebiga” uopće ne smatraju ružnom riječi, već poštapalicom. Nju izgovaraš kad ne znaš što bi rekao, ne da ti se pričati ili se u tom trenutku ne možeš sjetiti određeni riječi ili podatka. Knjiga Ive Livakovića “Šibenske berekinade, funcutarije i maškarade” sadrži poglavlje nazvano “Šibenske mudre izreke, saviti i dikoja beštima i kletva” u kojem se mogu naći uistinu maštoviti primjeri psovki starih Šibenčana poput:

  • Enti mliko materino! (prijevod na književnu psovku: Jebem tebe i tko te rodio!)
  • Enti roge čačine i materine! (vidi pojašnjenje prethodne)
  • Dabogda ti u petama krvi bilo!
  • Crka, dabogda!
  • Ošpice (petače) te rastočile!
  • Sriću ti vrag odnija!
  • Mulo od kurve!
  • Aj kuragu i čiji si i oklen si! (i dalje jedna od najpopularnijih psovki – Ajde k vragu i čiji si i odakle si)
  • O, aj lipo kuragu ti i kolko te je (jedna varijanta prethodne psovke)
  • Ti si govnu brat!
  • Ti si govno od pasa!
  • Smrdiš po piši!
  • Pogrdo od čovika!
Knjiga Ive Livakovića
Knjiga Ive Livakovića

Prim. mr. sc. Elvira Koić za časopis “Doktor u kući” psovku je definirala kao “težak pogrdan izraz kojim drugome simbolično oduzimamo čast i dostojanstvo“. Također dodaje da: “psovke nastaju kada se ne možemo adekvatno izraziti. Psovanjem se iskaljuje, izbacuje nakupljena unutarnja negativna energija. Psovači u trenutku psovanja nemaju predstavu doslovnog značenja svojih riječi. One dolaze same, bez kontrole i obrade, direktno iz pred-svijesti. Rijetko su prilagođene onome koga se vrijeđa, a češće izraz nekontroliranog bijesa. Psovkom se izražava i nestrpljenje ili čuđenje, čak i radost. Tada nestaje uvrede, ona postaje poštapalica.”

S posljednjom se rečenicom slaže velik broj mojih prijatelji i sugovornika. Najčešća “poštapalica” te vrste je “jebiga” i sve njezine varijante. Međutim, i umijeće slaganja “kobasi” u kojima se spominju aspekti kako javnog, tako i privatnog života, svladali su svi. Žene, muškarci, djeca, odrasli, zaposleni, nezaposleni, plavuše i crnke… Kad dođe vrijeme za dobru beštimu (psovku), društvene i druge razlike među nama padaju.

Ljudi često psuju u društvu drugih osoba
Ljudi često psuju u društvu drugih osoba

No, u kojim situacijama ljudi najčešće psuju i koje im psovke uglavnom izlaze iz usta?

Studentica Franka kaže da najčešće psuje u ljutnji:

“kad me neko naljuti, kad udarim glavom il malim prstom u oštri/tupi predmet, kad me starci zovu na mob, kad nema ničeg za jest u stanu, kad mi noćni bus pobjegne pred nosom. Ima toga. Najčešće su valjda: u kurac, jebemu Boga Isusa, u pičku mile matere.”

22godišnja Ana-Marija kaže da psuje:

“kad mi neš ispadne, kad neš razbijem i općenito kad neš sjebem. Jebiga, jebemu, jebemti… Ne psujem kod kuće pred starom i općenito ne baš u društvu… Tu i tamo. Većinom kad sam sama.”

Da psovanje nije samo navika mladih, već cijelog nam društva dokazuje i maleno istraživanje/anketa koju sam provela u obitelji i među starijim poznanicima. Skoro svi su rekli da psuju u ljutnji. Kao što sam već navela, riječi poput “jebiga” i “jebemu” i sve varijante većina ne smatra psovkom, već – poštapalicom. Što reći za kraj osim – slažem se. 🙂

Sve što niste znali o Božiću

Božićni vlak s poklonima u Arena Centru
Božićni vlak s poklonima u Arena Centru

Vrijeme je božićnih blagdana, moje najdraže doba godine. Doba ljubavi, prijateljstva, zabave, odmora, dobrih djela (koja su nažalost česta samo u ovo doba), ali i stresa, svađa i česte depresije. No, u ovom ću postu ostaviti po strani sve loše i ružne stvari. Previše je negativnosti oko nas da bi joj i ja pridavala previše pažnje dan poslije Božića. Posvetit ću se lijepim običajima i događajima koje nas svake godine uveseljavaju iz svih krajeva svijeta.

Razgovarajući s prijateljima saznala sam da većina ne zna kakvi su običaji u drugim državama u ovo doba godine. Odmah sam se bacila na istraživanje i izabrala (meni) najzanimljivije. Pa krenimo.

Velika Britanija

Premda se u Britaniji Božić slavi na gotovo identičan način kao i kod nas – ukrašavaju se domovi, pripremaju božićna jela,… – zanimljiv je podatak da se u toj zemlji prvi put počela koristiti imela kao simbol ljubavi u božićno vrijeme. Kao što vjerojatno već znate, običaj je poljubiti osobu s kojom se zateknete ispod imele.

Britanci također vješaju čarape na rubove kreveta ili na dimnjak, kako bi Djed Božićnjak (čitaj: mama i tata) u njih stavio poklone. Za vrijeme božićne večere poslužuje se tradicionalni puding, najčešće od šljiva. Na ulicama se pjevaju božićne pjesme (Christmas Carols), dok se na londonskom Trafalgar Squareu kiti bor kojeg Britancima poklanjaju Norvežani svake godine još od Drugog svjetskog rata.

Tradicija kićenja jelke jedna je od najraširenijih božićnih tradicija na svijetu
Tradicija kićenja jelke jedna je od najraširenijih božićnih tradicija na svijetu

Francuska

Francuskoj djeci Djed Božićnjak (Pere Noel) poklone ostavlja u cipelama pored kamina, a slatkiši, voće i malene igračke čekaju ih na drvetu. Posebnost darivanja na sjeveru Francuske očituje se u tome što blagdanske poklone djeca dobivaju na dan sv. Nikole 6. prosinca, a ne na Božić, dok se odrasli darivaju na Novu godinu.

Le reveillon naziv je za večeru koja se održava iza polnoćke. Iz običaja spaljivanja debla s ciljem rastjerivanja zlih duhova, rodila se ideja za La Buche de Noel, čokoladnu tortu u obliku debla. Obitelj hranu ne ostavlja za Djeda, već za Djevicu Mariju.

Tradicija božićne jelke pojavila se upravo u Francuskoj početkom 17. stoljeća.

Njemačka  

Tradicija božićnih sajmova potječe iz 13. stoljeća kad su se održavali na trgovima u blizini crkve, kako bi ih posjetitelji mogli obići prije i poslije mise. Danas se najpoznatiji sajam održava u njemačkom gradu Nurnbergu. Njegova posebnost je dvorište obrta na kojem se može doživjeti tradicijski obrt. Sajmovi se održavaju i u drugim državama: Austriji (najpoznatiji bečki Christkindlmarkt), Švicarskoj, Hrvatskoj i mnogim drugim.

U njemačkoj se njeguje i jedna vrlo zanimljiva tradicija, kao posljednji ukras na jelku se stavlja – krastavac. Ipak, nije riječ o jestivom krastavcu, već o ukrasu od stakla. Dijete koje prvo pronađe skriveni krastavac dobiva poseban poklon.

Italija

Osam dana prije Božića u Italiji počinje devetnica (Novena). Taj se tjedan djeca oblače u pastire i pjevaju božićne pjesme po kućama, za što su i plaćeni! 24 sata prije blagdana započinje post za čije se vrijeme jede kruh duguljastog oblika, tzv. panettone. Pucanj iz topa na Castel S. Angelo u Rimu označava početak blagdana. Tradicionalno jelo talijanskog Badnjaka (Cenone) je – jegulja. Djeca darove izvlače iz tzv. urne sudbine. U mnogim dijelovima Italije, pokloni se dobivaju tek na blagdan Sveta tri kralja, 6. siječnja. Priča kaže da darove donosi La Befana, ružna vještica koja je zakasnila na darivanje malog Isusa, stoga poklone ostavlja djeci, nadajući se da je Isus među njima.

Izlog jedne zagrebačke pekare
Izlog jedne zagrebačke pekare

Japan

Na Božić se u ovoj zemlji slavi romantična ljubav, proslava sliči Valentinovu. Japancima poklone donosi budistički redovnik Hotei-osho.

Švedska

Božićno vrijeme u Švedskoj započinje zanimljivim običajem na blagdan sv. Lucije 13. prosinca. Tada najmlađa kći oblači bijelu haljinu, budi roditelje i poslužuje im doručak.

Na sam Božić, točno u 15 sati, cijela se obitelj okuplja pred malim ekranima kako bi gledala crtiće (Paju Patka)! U međuvremenu im darove donosi božićna koza Julbock.

Domišljati ukras knjižare u Zagrebu
Domišljati ukras knjižare u Zagrebu

Indija

Kršćani u ovoj zemlji Božić obilježavaju ukrašavanjem drva banane ili manga.

Rusija

Ruska djeca su izuzetno sretna jer ih daruje više likova: babuška, Sjeguroška (Snježna žena) i Tatica Mraz. Božić se u Rusiji slavi po julijanskom kalendaru 7. siječnja.

Iran

Iranski kršćani provode strogi post do 25. prosinca, nakon čega se on prekida pričešćivanjem na misi. Tamošnja djeca ne vjeruju u Djeda Božićnjaka, a darovi se uglavnom sastoje od nove odjeće.

Australija

Premda većina naših sugrađana Božić asocira sa snijegom i zimskim radostima, Australci ga slave na plažama na +35 stupnjeva. Djed Božićnjak čak i surfa na dasci!

SAD

Kao posljednji primjer, navest ću državu u kojoj je 1863. rođen lik Djeda Božićnjaka. On u Americi ima dva doma: Torrington (Connecticut) i Wilmington (New York). S obzirom da je američki način proslave Božića svima dobro poznat zahvaljujući brojnim filmovima, neću mu posvetiti posebnu pozornost.

Autobusni kolodvor u Zagrebu priredio je blagdanski ispraćaj svojih putnika
Autobusni kolodvor u Zagrebu priredio je blagdanski ispraćaj svojih putnika

Hrvatske običaje nisam navela jer želim da Vi sami napišete što za Vas predstavlja Božić i kako ga obilježavate.

Za kraj, želim svima sretne blagdane, bez obzira što slavite! 🙂

Tu du du nema nam pomoći… Ili?

Popularna stranica 9GAG u čast ovogodišnjem smaku svijeta
Popularna stranica 9GAG u čast ovogodišnjem smaku svijeta

Čitate li ovaj tekst znači da ste preživjeli još jedan smak svijeta. Wikipedija kaže 183. po redu. Čestitam! Možete slobodno u dnevnik/rokovnik uvesti rubriku “smak svijeta” i početi stavljati kvačice pod “obavljeno”. Vjerujem da ćete za svog života preživjeti još mnoštvo apokalipsi.

Pariz je ostao netaknut - ovaj Vas prizor čeka popnete li se na vrh Eiffelovog tornja
Pariz je ostao netaknut – ovaj Vas prizor čeka popnete li se na vrh Eiffelovog tornja

Taj strašni Majanski kalendar

Vjerojatno najpoznatije apokaliptično proročanstvo poteklo je iz tumačenja Majanskog kalendara koji, preračunat u gregorijanski kalendar, završava 21.12.2012. S obzirom da smo prije nekoliko sati zakoračili u 22. prosinca, možete se smatrati “Jahačem apokalipse”, “Čovjekom koji je preživio (prespavao) Sudnji dan” ili pak normalnim čovjekom koji ipak nije trčao u bunker s višegodišnjim zalihama hrane i pića (iako mi još uvijek nije jasno kako bi Vas bunker trebao spasiti od možebitne eksplozije planeta, ali neću cjepidlačiti).

Još uvijek možete posjetiti crkvu u Oxfordu koja predstavlja slavni Hogwarts Harryja Pottera...
Još uvijek možete posjetiti crkvu u Oxfordu koja predstavlja slavni Hogwarts Harryja Pottera…

Op op op op oppan Gangnam Style!

Na stranu prijevodi i tumačenje ove megapopularne(?) pjesme, od nje same mi je strašnija činjenica da je poslužila kao “dokaz” još jednog smaka svijeta. Naime, francuski vidovnjak Nostradamus poznat je po proricanju velikog požara u Londonu, uspona Adolfa Hitlera, smrti princeze Diane, napada u SAD-u 11. rujna 2001., i brojnih drugih. Podatak interesantan za ovogodišnju apokalipsu je da je Nostradamus napisao da: “od mirnog jutra, kraj će doći kada konj koji pleđe dostigne deveti krug”. Psyev ples se odmah protumačio kao “konjski”, zemlja iz koje dolazi, Koreja, naziva se “zemlja mirnog jutra”, dok je broj pregleda ove pjesme na YouTubeu premašio “devet nula”.

...Ili prošetati starim ulicama Mostara
…Ili prošetati starim ulicama Mostara

Međutim, apokalipsa je zahvatila samo glazbeni ukus velikog broja posjetitelja ove popularne stranice.

Na sveopće razočaranje ljubitelja kataklizmi, Zemlja je i dalje čitava, bez većih promjena neuobičajenih za njenu (našu) svakodnevicu.

Protivnici najpopularnijeg smaka svijeta, podupirali su tvrdnje istražitelja i znanstvenika koji već duže vrijeme osporavaju jučerašnju kataklizmu. Ističu da Maye nisu predvidjele kraj svijeta kakvog poznajemo već samo kraj jednog kalendarskog ciklusa. Ciklus koji je upravo započeo trebao bi značiti poboljšanja na osobnim i obiteljskim planovima, te sklad i ravnotežu između čovječanstva i prirode.

Unatoč tome, gorljivi pobornici ostaju nepokolebani. Ostaje im argument – datum je krivo protumačen! Prebacimo li ga nekoliko godina (desetljeća, stoljeća,…) unaprijed, moći ćemo iščekivati najpoznatiji smak svijeta take two! Hip hip hura!

 

Bosanski slapovi i dalje teku
Bosanski slapovi i dalje teku

Što su baka i djed radili 21.12….

Ne morate biti previše maštoviti da bi ovo pretvorili u sjajnu junačku priču koju ćete jednog dana pričati unucima. Ubacite i koji savjet za onih 27 apokalipsi koje će njih očekivati tijekom života.

No da se vratimo u sadašnjost, kako su naši ovozemaljski susjedi proveli smak svijeta?

  • vjerno prateći davno dogovoreni protokol
  • na nudističkim partyju u talijanskom bunkeru na majanskoj rivijeri u Meksiku
  • sva sreća da se apokalipsa nije dogodila jer bi imala problema s dobivanjem vize za Sjevernu Koreju koja ju je – zabranila. Smatrajući 2012. sretnom godinom, Koreanci nisu dopustili tom zločestom smaku svijeta da im omete mir i blagostanje

Kako je Harry sreo Sally ilitiga kako je Lorena upoznala sokola

Sokol
Sokol

Ptice grabljivice karakteriziraju neke osobine koje ih razlikuju od drugih ptica. Imaju snažno, zbijeno tijelo sa širokim prsima. Trup i vrat su im relativno kratki, a glava okruglastog oblika. Iznimno su im snažni i razvijeni mišići prsa i nogu na kojima se nalaze savijene kandže. U ptice grabljivice ubrajamo i sokole. Sokolovi su vrlo brzi letači. Sivi je sokol najbrža ptica na svijetu. Prilikom obrušavanja u letu može dosegnuti brzinu i od 230 km/h!

Međutim, snaga i brzina im nisu bili od pomoći u brojnim slučajevima kad ih je ozlijedio čovjek ili pak neka druga životinja. Što biste učinili da uz cestu nađete ranjenog sokola kojeg je pogodio kamion? Moj prijedlog je da ga odnesete u Sokolarski centar u Dubravi pokraj Šibenika! Centar je smješten u gustoj borovoj šumi i premda sam rođena Šibenčanka, moram priznati da nikad dosad nisam posjetila centar. No, drago mi je da se to promijenilo!

Emilio Menđušić sa sokolom
Emilio Menđušić sa sokolom

U svijet ovih veličanstvenih ptica uveo me voditelj projekta Sokolarskog centra Emilio Menđušić.

“Udruga Sokolarski centar ima licencu Ministarstva zaštite okoliša da prihvaća ozlijeđene, ranjene, napuštene bolesne i iznemogle ptice. Ptice koje dođu na liječenje, dođu iz čitave Hrvatske.”

Operacijska sala u ambulanti Centra
Operacijska sala u ambulanti Centra

U ambulanti Centra vidjela sam malenog sokola kojeg će, nažalost, morati eutanizirati jer su mu rane prevelike. Udario ga je kamion. Zanimalo me što se događa sa sokolovima koji se ipak uspiju oporaviti. Vraćaju se odakle su i došli?

“Tako je. Ako je moguće, na isto mjesto. Ako je indikacija takva da je napucan puškom onda je blesavo čovjeku vratit pticu. Srećom kod nas ima još uvijek dovoljno divljine u kojoj može naći mjesto pa je lakše. U nekim zemljama to već nije moguće.”

Sokolarski centar je ujedno i jedina banka DNK podataka ptica, koja će uskoro biti svima dostupna na internetu! Gospodin Menđušić ističe da se u Centru bave i animalnom forenzikom:

Bube i insketi pomoću kojih se određuje vrijeme uginuća sokola
Bube i insketi pomoću kojih se određuje vrijeme uginuća sokola

“To znači da mi nastojimo kod mrtve životinje ustanovit zbog čega je ona došle u takvo stanje. Ako je razlog toga nekakva ljudska aktivnost onda bi mi morali zapravo na osnovi podataka predložit Ministarstvu nekakav drugi akcijski plan koji bi smanjio štetu koja je uvjetovana našim ljudskim aktivnostima.”

U Centru sam provela cijelo popodne, no nisam vidjela niti jednu ozlijeđenu pticu.

“Ptica koja je došla iz prirode, nitko je ne smi gledati. Ona ima samo jedan put: ambulanta, rehabilitacija, i na kraju vraćanje u prirodu.”

Ambulanta Centra
Ambulanta Centra

Sokolarski je centar smješten na zavidnoj poziciji prekrasne prirode, ambulanta i boksevi za ptice mi više djeluju poput kakve vikendice, a ne mjesta na kojima se obavljaju operacije i oporavljaju ranjene ptice. Dakako, najzanimljiviji stanovnici su sokolovi, ali i velika sova koja se trenutno tamo nalazi. Mir i red održava pas koji budnim okom prati što se događa. Zanimalo me kako su postigli harmoniju među ovim životinjama?

“Sokolovi nauče živjeti u zajednici sa sovama i psom. Prilagode se jedni drugima, međusobno se ne miješaju i nema problema.”

Gospodin Menđušić mi je pojasnio da svaki sokol ima individualan karakter. Neki se vole maziti, neki ne. Ukoliko negoduju kad ih češkaš, jednostavno nemoj to raditi.
Postoji i mali problem koji je zajednički i sokolovima i ljudima – višak kilograma! Naime, baš poput čovjeka, debeli sokol ima problema s kretanjem, teže i rjeđe leti.
Što se tiče hranjenja, zanimljivom mi se učinila činjenica da sokolu nije važan vizualan dojam čovjeka koji ga hrani, već govor tijela. Prema čovjekovim pokretima, on odlučuje hoće li mu vjerovati i sletjeti na ruku. Gospodin Menđušić je svog sokola naučio da žive u zajednici i da mu je itekako koristan:

“On će doći i bit će tobom sve dok ti proizvodiš dobar život. Ako ti počneš proizvodit loš život, on će kao i žena u tvom životu otić pa-pa.”

Centar se bavi i turizmom, čija im je financijska injekcija itekako potrebna.

“Upoznamo ih s pticama, pokažemo im da se s prirodom može živjeti i to je zapravo nekakav prihod koji služi i obrtu da preživi, a isto tako i zapravo financiranje Udruge koja ne može funkcionirati bez nekakvog priljeva novca.”

Zainteresiranost ljudi je jako velika među svim generacijama:

“To su školska djeca, predškolska djeca, zapravo sve kategorije ljudi kojima nastojimo zapravo ne zabaviti samo nego ujedno biti nekakva vrsta mentalnog suvenira ili educirati zbog čega je ta ptica zaštićena. Da ljudi shvate zapravo da je to dio našeg svijeta.”

Iz Centra sam izašla bogatija za još jedno nezaboravno iskustvo. Premda moram priznati da me na početku bilo malo strah, vrlo brzo sam se opustila i zavirila u fascinirajući svijet sokolova. Ukoliko ste i sami zainteresirani saznati informacije iz prve ruke, pravac Sokolarski centar Šibenik!
http://www.youtube.com/watch?v=oazEU6uFVL4&feature=youtu.be

Na more u muzej!

Dio interijera muzeja
Dio interijera muzeja

Treći stalni postav Muzeja grada Šibenika prikazuje povijest Šibenika od 6. tisućljeća prije Krista do kraja Mletačke uprave 1797. godine. Ravnatelj muzeja Gojko Lambaša izjavio je da će 19. i 20. stoljeće biti obrađeni kad se skupe sredstva, na što bi se moglo čekati i par godina. Postav je smješten u atriju i na dvjema etažama južnog krila Kneževe palače. Stručni kolegij koji je izradio koncepciju i scenarij čine petero kustosa Muzeja: kustos prapovijesne zbirke Emil Podrug, kustos antičke zbirke Toni Brajković, kustos srednjovjekovne zbirke mr. sc. Željko Krnčević, kustosica Marina Lambaša, te voditelj Kulturno-povijesnog odjela Tomislav Pavičić. Za izvedbu je zaslužan splitski projektant Vinko Peračić.

Emil Podrug: “Ovo je zapravo samo vraćanje stalnog postava na svoje misto”

http://www.youtube.com/watch?v=gimZ52HRfhk

Zašto vrijedi pogledati postav?
Premda sam svjesna da većina mladih neće izabrati razgledavanje muzeja prilikom dolaska u grad, pogotovo u ljetnim mjesecima kad su svima na pameti more i noćni izlasci, nadam se da ću im(vam) ovim postom staviti “bubu u uho”.

Multimedija
Ono što se meni izuzetno svidjelo bilo je učestalo korištenje multimedijskih sadržaja. Smatram da se njima vrlo lako mogu privući i zabaviti i oni posjetitelji kojima je samo gledanje izloženih predmeta suhoparno i nezanimljivo. Od slušanja svirki najstarijih šibenskih orgulja, preko filma o kugi i opjevane Šibenske molitve, listanja skeniranih knjiga i atlasa do snimki brojnih nalazišta, te simulacije sastavljanja/rastavljanja kupole šibenske katedrale.

Lijevo - skenirana knjiga čiji je original izložen (desno)
Lijevo – skenirana knjiga čiji je original izložen (desno)
Stranice se listaju pomoću touchscreena

Detalji

Fragmenti stupića Katedrale sv. Jakova iz 15. stoljeća
Fragmenti stupića Katedrale sv. Jakova iz 15. stoljeća

Izložba se može pohvaliti raznolikošću, ali i detaljnim prikazima. Tako je tvrđava sv. Nikole prikazana maketom, fotografijama, te joj je istaknut položaj u kanalu u odnosu na grad. Izloženi su i originalni dijelovi Gradske vijećnice iz 16. stoljeća, zatim fragmenti stupića katedrale sv. Jakova iz 15. stoljeća, te brojni drugi dijelovi poznatih građevina. Tek kad izbliza vidimo velike dijelove poput rekonstrukcije dvaju rebara i ploča s kupole šibenske katedrale, možemo pobliže zamisliti kakvi su majstori bili prvobitni graditelji. Te ogromne komade trebalo je donijeti na vrh i “poslagati”.
Zbirku upotpunjuju i brojni prikazi znamenitih građevina prikazani na ekranima. Tako se može vidjeti uopćeni plan grada s renesansnim objektima, a klikom na svaki objekt vidi se njegova slika i mjesto u gradu gdje se nalazi.

Tvrđava sv. Nikole nalazi se na ulazu u kanal sv. Ante
Tvrđava sv. Nikole nalazi se na ulazu u kanal sv. Ante

Dođi i saznaj više!
Izložba me uistinu ugodno iznenadila i ponosna sam što je napravljena o (u) mom rodnom gradu. Kad bih Vam ovim postom pokušala otkriti sve njene posebnosti, ne bi mu bilo kraja. Poželjeli ste vidjeti kako sve to izgleda? Posjetite muzej i sami ako se nađete u Šibeniku. Nećete požaliti. 🙂

http://www.youtube.com/watch?v=UmPHfSlpyIk&feature=youtu.be

Za kraj mi je ravnatelj muzeja Gojko Lambaša otkrio da je zadovoljan zainteresiranošću Šibenčana i posjetitelja grada, te dodao da je od otvorenja postava 28. rujna pa kroz iduća dva mjeseca Muzej posjetilo oko 6 500 ljudi.
Dođi i Ti!

Emil Podrug: “Najveći značaj je to šta se ljudima sviđa. Dosad smo imali samo pozitivne kritike.”