U svom drugom postu predstavila sam mladu buduću nadu hrvatske (možda jednog dana i svjetske 🙂 ) kostimografske scene – Pavlu Aleksić. Da Vas malo podsjetim, ona je bila jedna od troje pobjednika posljednjeg izdanja Modnog ormara. Premda se Pavla ne planira i ove godine prijaviti kao natjecatelj, ponovno će publici predstaviti svoju pobjedničku kolekciju. Naime, studentsku natjecateljsku večer svake godine otvara prošlogodišnji pobjednik/ca. No, vratimo se Pavli. Što se događalo u njezinom životu od sredine studenog?
Od vjenčanica do “Dobro jutro Hrvatska”
“Nakon Modnog ormara svašta se dogodilo. Ljudima s kojima sam razgovarala dopala se moja kolekcija pa sam dobila ponude da radim unikatne vjenčanice. Zatim sam sa svojim kolegama pobjednicima bila gost u “Dobro jutro Hrvatska”. Vratila sam se i fakultetskim obvezama di sam zajedno s cijelom grupom nas kostimografa započela rad na mjuziklu “Crna kuća”.“
“Crna kuća”? Zanimalo me o čemu se radi. Pavla se ipak samo nasmijala i rekla da ne smiju odavati detalje. Šapnula je da i oni sami ne znaju puno.
Pavline skice za mjuzikl “Crna kuća”
” “Crna kuća” je mjuzikl u boji. To je razdoblje renesanse u Zagrebu i započinje svađom Kaptola i Griča. Mjuzikl se zove “Crna kuća”, al je u njemu sve prepuno boja, stilova, vremena, uzoraka, šljokica. To je praktički sve šta znam. Uglavnom, mi volontiramo, radimo cijelu kostimografiju i to je sve šta me zanima.”
Premda volonteri imaju zabranu iznošenja internih podataka u javnost, na internetu se mogu naći neke informacije. Promo kampanja na Facebooku je izuzetno aktivna. Najave premijere i poneke informacije o novom glazbeno-scenskom mjuziklu punog naziva “Crna kuća – mjuzikl u boji” mogu se naći na brojnimportalima. No moj post nije o navedenom mjuziklu, već o jednoj od osoba koje se neće pokloniti na pozornici, ali im pripadaju velike zasluge za ostvarivanje ovog djela.
Pavla mi je otkrila da su ih na rad na ovom projektu uputili profesori. Kako to obično biva, ključni nedostatak Tekstilno-tehnološkog fakulteta (kao i mnogih drugih u Lijepoj Našoj) je nedostatak prakse.
“Prva godina nas kostimografa je odabrana da radi na projektu. Ovo nam je odlična praksa da se okušamo u poslu kojim ćemo se jednog dana baviti.”
Pavlin kutak u studentskoj sobi u kojem izrađuje svoje modele
Moje je osobno mišljenje da je Pavla svijetli primjer u crnim prognozama u državi. Stalno oko sebe slušam negativne komentare i pesimizam, čak i od svojih vršnjaka, koji još “nisu ni počeli živjeti” kako bi rekli naši stariji. Svoj posljednji post željela sam upotrijebiti kako bi ohrabrila kolege (i druge čitatelje) da se ne boje negativnih statistika, već svojim trudom i upornošću osiguraju svoju budućnost.
Noćas bih mogla napisati... 